vedro
trenutno vrijeme
DUBROVNIK
17.5°C
Vrijeme za 26.11.2020.
26.11.2020. Danas
Max. 14°C Min. 7°C
Vrijeme za 27.11.2020.
27.11.2020. Pet
Max. 14°C Min. 6°C
Vrijeme za 28.11.2020.
28.11.2020. Sub
Max. 14°C Min. 6°C
Dežurna ljekarna
Dežurna ljekarna
Ljekarna Gruž
CHF
CHF
6,967811
GBP
GBP
8,460747
USD
USD
6,354452
EUR
EUR
7,557985
Na širem dubrovačkom području Svi sveti i Mrtvi dan bili su obilježeni različitim običajima i praksama, evo nekih
01.11.2020 | Dubrovnik očima prošlosti
CIKLUS OD TRI TEKSTA

Na širem dubrovačkom području Svi sveti i Mrtvi dan bili su obilježeni različitim običajima i praksama, evo nekih

Autor: Libero Portal
Foto: Ivica Kipre
Viši kustos Etnografskog muzeja Ivica Kipre pripremio nam je ciklus od tri teksta na temu posmrtnih i pogrebnih običaja koji slijede godišnje blagdane Svih svetih i Dušnog dana te životni ciklus u kulturno-povijesnom okviru

Autor fotografije i teksta - Ivica Kipre, viši kustos Etnografskog muzeja 

 

Prvog i drugog studenoga obilježavaju se dva važna kršćanska blagdana široko zastupljena u europskoj crkvi već u ranom srednjem vijeku. Prvi blagdan Svih svetih – "Solemnitas Omnium Sanctorum" je spomendan na sve kanonizirane svece, kao i one koji još nisu kanonizirani, dok je Dušni ili Mrtvi dan, kako se naziva u dubrovačkoj okolici, dan na koji se u molitvama i pri obilasku groblja sjećamo svih nama dragih pokojnika kao i duša u "purgatoriju" ili čistilištu. 

 

Blagdan Svih svetih spominje se već u 4. stoljeću, ali od 8. stoljeća kada je papa Grgur III blagdan Svih svetih postavio na 1. studenoga, na mjesto nekadašnjeg keltskog novogodišnjeg blagdana Samhaina, blagdan postaje šire prepoznatljiv. Tim činom papa je htio suzbiti pretkršćanska vjerovanja uz mrtve, za koje se držalo da noć uoči toga blagdana lutaju okolo jer su im vrata onostranog svijeta otvorena. Posljednja noć keltske Stare godine i prvi dan keltske Nove godine tvorili su razdjelnicu, svojevrstan liminalan prostor u kome se moglo dogoditi ono nadrealno. Činom pokrštavanja večer uoči Svih svetih, dobila je i ime "Veče Svih svetih", "All Hallows Eve" odnosno "Halloween". Za razliku od Kelta, kod Slavena je razdoblje kada na ovaj naš svijet dolaze duše predaka, također bilo smješten u uski džep između Stare i Nove godine. Međutim, kako se uslijed pokrštavanja pomicalo poimanje početka godine, tako su ti običaji prvotno prebačeni u vrijeme oko Božića, u dvanaest dana (dvanaestodnevnicu) tzv. "nekrštene dane"  od Svete Lucije do Božića ili od Božića do Sveta tri kralja.To je bilo razdoblje kada su duše mrtvih u liku prerušenih kolendara obilazile kuće. Uspomena na taj običaj maskiranih kolendara ostao je sačuvan ponajviše kod istočnih Slavena, dok je kod nas sačuvan tek kolendarski ophod uz pjesmu. Dio s maskiranjem zbog svoje neprimjerenosti izopćen je iz tog vremena u kalendaru i prebačen u pokladno vrijeme iza Nove godine tj. iza Sveta tri kralja, u kojem nije bilo značajnih blagdana liturgijske godine. U tom smislu su naši kolendari i pokladari, koji predstavljaju ostatke vjerovanja u putnike s onoga svijeta načelno veoma slični maskiranim bićima "Halloweena".

 

Dušni ili Mrtvi dan kao spomendan pokojnih nastao je na inicijativu benediktinskog opata svetog Odilona iz samostana  Clunyu u Francuskoj u 10. stoljeću, da bi se zatim upravo, posredstvom benediktinskih samostana, proširio po Europi. Spomenimo ovdje i čuvenu dubrovačku crkvicu Domino koja u svom imenu nosi skraćeni naziv blagdanan Svih svetih "Domus Omnium Sanctorum" iz 15. stoljeća u kojoj se nalazi prekrasna slika "Slava Sviju svetih" iz 17. Stoljeća, djelo Andree Vaccaria. Na širem dubrovačkom području Svi sveti i Mrtvi dan bili su obilježeni različitim običajima i praksama. U jutro Svih svetih domaćin kuće odlazio je u crkvu gdje je palio jednu ili više svijeća voštanica za sve umrle iz kuće, te bi također doma donosio nekoliko svijeća za sutrašnji Mrtvi dan. Popodne toga dana odlazilo se na groblje gdje je bi svećenik čitao odrješenje grijeha za mrtve te blagoslivljao grobove – tzv. "ofičatura". Treba reći i da je blagdan Svih svetih bio svečani i veseli dan, "festa" ili krsno ime nekoliko sela u velikom broju obitelji koji su ga slavili uz obilje hrane, pića, posjete prijatelja i rodbine te seosko kolo. Svi sveti su se još nazivali i Malim ili Prvim Božićem. Iako su pojedinci, najčešće domaćini, sudjelovali u obredu "ofičature" na Svi svete, žene i ostali muškarci u dubrovačkom kraju grobove su posjećivali i ukrašavali na Mrtvi dan.

 

Zanimljivo je, kako saznajemo iz terenskih istraživanja, da se u pojedinim pograničnim selima Dubrovačkog primorja, kao što je Trnovica, s kićenjem grobova započelo relativno kasno u prvoj polovici 20. st., i točno se pamti osoba koja je prvi put iz Dubrovnika donijela cvijeće na groblje. Grobovi su se obilazili, molilo se, ali se smatralo da trebaju biti čisti i da se ne smije donositi nikakvo smeće na prostor groblja. Kao mali znak svog sjećanja, pojedinci bi uz stare grobove ostavljali po koji kamičak, što su radili i uz grobove nepoznatih pokojnika. U jutro Mrtvoga dana svi muški članovi obitelji ustali bi se i okupili oko stola, gdje bi se zapalila voštanica u čaši s pšenicom ili lumin, a zatim su molili Boga za sve umrle članove obitelji. Ponegdje je bio običaj i da se svijeća ili lumin upali u svakoj prostoriji ili pak da se upali uz križ i sliku pokojnika. Tako upaljena svijeća gorjela je do ponoći Mrtvoga dana. Također smatralo se da od Mrtvog dana treba pobrati masline o čemu svjedoči uzrečica "Mrtvi dan skale van". Taj dan se isto tako u crkvu nosilo ulje namijenjeno za lumin i kanđela za pokojnike. Poseban dio obilježavanja ova dva dana je i priprema tradicijskih obrednih kolača kao što su na Korčuli "lumblija" ili "umblija" te u Dubrovniku (i drugdje u Dalmaciji) "fave dei morti"," fabice", "favette", "bobići " i sl. U okolici Dubrovnika riječ je  o okruglim kolačićima od šećera, badema i jaja s dodacima poput cimeta, muškatnog oraščića, kaka, rozolina i drugih likera, što su se najčešće radili u tri boje - bijeloj, smeđoj i crvenoj/ružičastoj i s kojima su se darivala djeca i prijatelji. Iako baštine antičko porijeklo, u Dalmaciju su ti kolačići pristigli sa sjevera Italije gdje se spominju već u renesansi. Kako kaže latinska poslovica "Nomen est omen" pa nam u našem istraživanju to potvrđuju i "fabice". Prema jednoj od  legendi opat Odilon svoje je redovnike na Mrtvi dan nahranio bobom kako bi lakše podnijeli bdjenje, te se upravo od tada bob konzumira kao glavno jelo na  Mrtvi dan. "Fave" – bob, obredno je jelo, htonskih i telurnih karakteristika, posvećeno pokojnicima, a koje susrećemo već u antici. Bob simbolizira embrij ili fetus, dijete, i predočava sjeme ili mušku djecu koje tek trebaju doći. On je podjednako vezan uz podzemno, ali i uz plodnost i rodnost, te očuvanje roda i plemena.  Upravo zbog toga u pogrebnim obrednim praksama kako se može vidjeti iz teksta najčešće su prisutni muškarci kao nositelji te ideje.

 

Prema Pliniju bob se upotrebljavao u kultu mrtvih jer su se u njemu nalazile duše mrtvih. Zrna boba bila su simbol umrlih, ali i njihova blagostanja, te prvi prinos živima u proljeće od strane podzemlja i mrtvih. Prema Orfeju i Pitagori držalo se da bi pojesti bob bilo isto što i pojesti glavu svojih roditelja. U Egiptu su pak polje boba smatrali mjestom na kojem pokojnici čekaju reinkarnaciju, odnosno liminalni prostor, svojevrsno čistilište. Ideja o vezi boba i podzemlja u Dubrovniku se očuvala i u uzrečici namijenjenoj djeci – "Jedi boba narast će ti dlake!", čime se djetetu priželjkivalo bogatstvo i plodnost, s obzirom na to da su dlake kod Slavena imale tumačenje u stočarskom i agrokulturnom diskursu. Osim boba, simbolizam komunikacije s onostranim imao je i grah koji je kao biljka penjačica povezivao nebo i zemlju. Taj model susrećemo u brojnim bajkama i predajama, a ostatak je vrlo starih ideja. U Rimu je grah bio posvećen Silvanu božanstvu liminalnosti, divljine i neuređenog prostora. Veza sočivica ili grahorica s onostranošću, pokojnicima i plodnošću očuvala se u našim običajima oko kuhanju vare na Svetu Barbaru ("Nomen est omen"; barba – brada – dlakavost) što je u stvari bio panspermijski obrok namijenjen pokojnicima za blagoslov u plodovima i stoci u narednoj godini. U tom običaju brojevi sedam ili devet, koliko je trebalo biti vrsta sočivica, magijski su brojevi kojim se pristupalo drugom svijetu s molbom, dok je sama svetica u pučkoj predodžbi očuvala određene niktomorfne karakteristike ranijih vjerovanja – "Sveta Vara Barbara ne čini braći/djeci skandala!"

 

 

Izvor: Dubrovački muzeji

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Ocijenite članak
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu? Zatvori
Pošalji