DA SE NIKAD NE ZABORAVI I NE PONOVI 6. prosinca 1991., crni dubrovački petak
slab vjetar
trenutno vrijeme
DUBROVNIK
7.5°C
Vrijeme za 23.01.2022.
23.01.2022. Danas
Max. 7°C Min. -1°C
Vrijeme za 24.01.2022.
24.01.2022. Pon
Max. 3°C Min. -4°C
Vrijeme za 25.01.2022.
25.01.2022. Uto
Max. 6°C Min. -4°C
Dežurna ljekarna
Dežurna ljekarna
Ljekarna Gruž
CHF
CHF
7,274484
GBP
GBP
9,001489
USD
USD
6,634807
EUR
EUR
7,522544
DA SE NIKAD NE ZABORAVI I NE PONOVI 6. prosinca 1991., crni dubrovački petak
06.12.2021 | Dubrovnik očima prošlosti
DAN DUBROVAČKIH BRANITELJA

DA SE NIKAD NE ZABORAVI I NE PONOVI 6. prosinca 1991., crni dubrovački petak

Autor: Libero Portal
Foto: Pavo Urban
Dogodio se najjači napad na prostor unutar zidina grada tijekom Domovinskog rata

Na današnji dan, u petak 6. prosinca 1991. godine; na blagdan svetoga Nikole, bio je crni petak za grad Dubrovnik. U iščekivanju pregovora predviđenih toga dana u jedanaest sati u Cavtatu koji su trebali konačno donijeti napaćenom puku mir i sigurnost, došlo je na žalost ono najgore. Dogodio se najjači napad na prostor unutar zidina grada tijekom Domovinskog rata.

 

Napad je otpočeo na današnji dan, 6. pro­sinca 1991. godine, u 5 sati i 50 minuta iz tri smjera s oko 120 vojnika po­dijeljenih u pješačke skupine. Potporu snagama u napadu pružala su četiri tenka, minobacačke bitnice razmješ­tene na prostoru Brgata, Uskoplja, Pobrežja i Šumeta te topovi iz smjera Žarkovice i Ivanice. Malobrojni branitelji, njih trideset i jedan, morali su se povu­ći u unutrašnjost tvrđave, dok im je potporu pružalo svo raspoloživo top­ništvo s položaja u samom Gradu. Isto­dobno, ometane jakom neprijateljskom vatrom, iz Grada prema tvrđavi krenule su skupine sastavljene od pripadnika SJP i gardista kako bi pomogle opkoljenim suborcima. Trpeći velike gubitke, neprijatelj je svu razornu topničku vatru usmjerio na Dubrovnik, nastojeći oslabiti obra­nu napadom na položaje branitelja od Sustjepana do Belvedera. (12) Znak opće opasnosti oglašen je u 7. 15 sati. U napad su se uključile i topovnjače jugo-mornarice. Razaranja su bila strahovita. Požari su se širili gradom.

 

U teškim borbama i topničkom napadu na Sustjepan poginuli su pripadnici HV-e Miroslav Buntić i Šaban Islamovski, te pripadnici 2. sinjske bojne 4. brigade ZNG-e, Marko Bitunjac i Mario Zelenika, a više pripadnika 2. sinjske bojne je ranjeno. Samo toga dana na povijesnu jezgru, spomenik kulture pod zaštitom UNESCO-a, palo je više od 600 granata razli­čitih kalibara, tako da nijedno zdanje nije ostalo neoštećeno.

 

Fotografirajući agresorsko granatiranje Dubrovnika, od gelera neprijateljske granate, ispod gradskog zvo­nika poginuo je istaknuti dubrovački fotograf Pavo Urban, ratni snimatelj Ministarstva informiranja Republike Hrvatske, čije su fotografije i posebno posljednji snimci, širile istinu o surovim neprija­teljskim razaranjima Dubrovnika. Pokušavajući ugasiti požar izazvan agresorskom granatom, ispred hotela "Libertas" u kome je bio smješten veliki broj izbje­glica, poginuli su pripadnici vatroga­sne postrojbe pri MUP-u Dubrovnik Niko Mihočević, Teo Paskojević, Andro Savinović, te pripadnici HRM-e Bruno Glanz, Ante Jablan i pripadnik HV-e Stjepan Salmanić. Istoga dana u neprijateljskim topničkim napadima poginuli su, pripadnik CZ-e Drago Obradović, prilikom obavljanja radne obvezeispred hotela "Libertas" Ilija Radić, a u luci Gruž u topničkom je napadu, poginuo je pripadnik pričuvnog sastava MUP-a Vlaho Škilj.

 

Tužna i tragična bilanca napada je 19 poginulih, i 60 lakše ili teško ranjenih. Izgorjelo je devet zgrada, među njima palača DLJI, kao i zgrada Međunarodnog interuniverzitetskog centra s knjižnicom koja je posjedovala 25000 bibliotečnih jedinica i zgrada Dubrovačkog festivala s dokumentacijom koja je skupljana 43 godine. Pogođene su i teže ili lakše oštećeni Palača Sponza, Knežev dvor, Katedrala, Crkva svetog Vlaha, Dominikanski samostan, Franjevački samostan, i još mnogi drugi vrijedni spomenici, a srušen je križ na Srđu.

 

Nakon šest sati, oko 11:30, bombardiranje pomalo slabilo. Mine i granate još su neko vrijeme, ali sve rjeđe, padale po Gradu do negdje nakon 15 sati. Oko 16 sati napad je sasvim prestao, a oko 19:25 sirena je dala znak za prestanak opće opasnosti. Tom prilikom neprijatelju je nane­sen težak vojnički poraz kojim je zaus­tavljeno svako njegovo buduće napre­dovanje. Herojstvom svojih branitelja i žrtvom građana Dubrovnik je Hrvat­skoj donio prednost u međunarodnim odnosima i dao nemjerljiv doprinos me­đunarodnom priznanju.

 

Na današnji dan, 6. prosinca 1991. godine, kao civilne žrtve u Domovinskom ratu na dubrovačkom području, poginuli su: Luka Crnčević, iz Radovčića, Đuro Kolar, iz Dubrovnika, Koviljka Kosjerina, iz Dubrovnika, Frano Martinović, iz Dubrovnika, Nikola Zlovečera, iz Pridvorja, te osamnaestogodišnji Tonči Skočko, iz Dubrovnika.

 

Na današnji dan, 6. prosinca 1991. godine, na Južnom bojištu poginuo je pripadnik 114. diviziona minsko- protuminskog Split, Miodrag Perkušić. (14) U vremenu nakon akcija oslobađanja juga Hrvatske do kraja 1993. godine poginulo je, stradalo i umrlo više dubrovačkih branitelja.

 

Na današnji dan, 6. prosinca 1993. godine u Dubrovniku, od posljedica oboljenja, kao pripadnik 163. brigade HV-e umro je Božo Vianelli.

 

U najrazornijem bombardiranju Dubrovnika 6. prosinca 1991. godine, neprijateljska jugoslavenska vojska, koristeći se cjelokupnim ubojitim arsenalom, oštetila je nekoliko stotina stambenih objekata, Franjevački samostan sa crkvom, Dominikanski samostan sa crkvom, Isusovački kolegij i crkvu, samostan Sv. Klare, crkvu Sv. Vlaha, Katedralu, crkvu Sv. Josipa, Pravoslavnu crkvu, veliku Onofrijevu česmu, palaču Sponza, Osnovnu školu Centar, Arsenal, Mali arsenal, gradske zidine, Stradun, Muzičku školu, kameni most na Pilama, staru gradsku luku. De­vet objekata je u potpunosti uništeno požarom koji je nastao zbog izravnih po­godaka zapaljivim minobacačkim minama od 120 mm.

 

Izvor: Gradoplov

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Ocijenite članak
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu? Zatvori
Pošalji