"Pansion krampus" i Vinko Krampus – poznati dubrovački ugostitelji (1)

Piše: Lukša Lucijanović/Glas Grada

U nekoliko sljedećih feljtona govorit ću o pansionu «Krampus» u Lapadu koji je radio prije Drugog svjetskog rata, o obitelji Krampus koja je vodila ovaj pansion te o njihovom sinu Vinku Krampusu – poznatom dubrovačkom  ugostiteljskom radniku koji je godinama vodio Gradsku kavanu i Riblji restoran u Širokoj ulici. 

Nakon Prvog svjetskog rata trebalo je nekoliko godina kako bi  turizam krenuo na ovim prostorima. I onda, kad se očekivao stalni rast turističkog prometa, došla je ekonomska kriza (1929.) koja je skoro sve vratila na početak. Trebalo je opet proći nekoliko godina kako bi turizam krenuo pa su  godine 1934./35. pokazale relativno dobar turistički promet u Dubrovniku i okolici. Tome treba zahvaliti i «Savezu za unapređenje turizma» koji je 25.6.1933. uveo nova pravila rada. Savez je uspješno surađivao s organima vlasti i predstavnicima raznih grana gospodarstva zainteresiranih za unapređenje turizma, a sve u cilju dovođenja što većeg broja domaćih i stranih posjetitelja. Sve je ovo doprinijelo i izgradnji hotelskih i drugih vrsta smještaja pa je tako 1938. godine na području Lapada bilo 617 soba, među kojima je radio i pansion «Krampus» s 12 soba: 

Izvor; Ivo Perić

Kako se vidi iz ovih statističkih podataka, koje je objavio Ivo Perić,spominje  se gostionica Pavlović – Krampus koja je imala 12 soba. Ovaj smještajni objekt nije imao puno soba, ali je vrlo dobro radio jer je imao dosta terena za igranje na boća, kuglanu te bio poznat po vrlo dobroj domaćoj kuhinji. 

Inače, obitelj Krampus (Champus) potječe iz Štajerske (Austrija). Zanimljiva je priča kako su došli živjeti u Dubrovnik pa treba odlutatimalo u povijest. 

Bitka kod Visa 1866. g. 

Viška bitka je pomorska bitka kod otoka Visa između talijanske i austrijske flote 20. VII. 1866. Sklopivši (8. IV. 1866.) s Pruskom savez protiv Austrije, Italija je namjeravala da odlučujućom pobjedom nad austrijskom flotom stekne gospodstvo na Jadranu. Dana 16. VII. 1866. pod komandom admirala Persana isplovila je tal. flota iz Ancone u pravcu otoka Visa. Dana 18. VII. tal. flota bombardirala je obalske baterije i utvrde na Visu. Sutradan je ponovila isto, ali ni poslije žestokog bombardiranja pokušaji iskrcavanja nisu uspjeli. Ujutro 20. VII. je stigla pred Vis austrijska eskadra pod komandom admirala Tegetthoffa. Premda je odnos snaga bio znatno u korist Talijana (austrijska flota: 27 brodova, 532 topa i 7 841 mornar; tal.: 34 broda, 645 topova i 10 886 mornara), Tegetthoff je nanio težak poraz tal. floti. Napadnuta u bliskoj borbi, tal. flota ubrzo je izgubila velike brodove, potopljene su joj oklopnjače Re d'Italia i Palestro, dok su ostali brodovi pretrpjeli znatna oštećenja, na što se Persanova eskadra povukla u Anconu. Nakon izgubljene bitke, Italija je definitivno odustala od osvajanja Visa, ne ostvarivši svoju namjeru da postane gospodar Jadrana.   

U tom ratnom sukobu sudjelovao je i Vichenzio Champus koji je tad bio i ranjen. Doveden je u Dubrovnik na liječenje, upoznao svoju buduću suprugu i ostao živjeti u našem gradu. Imao je tri sina i jednu kćer, a jedan od tih sinova bio je i otac Vinkov - Niko, sada s promijenjenim prezimenom - Krampus. Oženio je Franicu Pavlović te 1922. izgradio jednu, a deset godina kasnije i drugu kuću, koje pretvara u pansion. Kuće se nalaze i danas u Lapadu između dva ribnjaka, ali nisu pansion već privatne kuće obitelji Krampus.