Otvorena Izložba bez šminke - Vera Fischer (FOTOGALERIJA)
vedro
trenutno vrijeme
DUBROVNIK
30.4°C
Vrijeme za 23.06.2021.
23.06.2021. Danas
Max. 30°C Min. 24°C
Vrijeme za 24.06.2021.
24.06.2021. Cet
Max. 33°C Min. 21°C
Vrijeme za 25.06.2021.
25.06.2021. Pet
Max. 32°C Min. 26°C
Dežurna ljekarna
Dežurna ljekarna
Ljekarna Gruž
CHF
CHF
6,837505
GBP
GBP
8,736414
USD
USD
6,298943
EUR
EUR
7,493222
Otvorena Izložba bez šminke - Vera Fischer (FOTOGALERIJA)
10.06.2021 | Foto libar Željka Tutnjevića
ART RADIONICA LAZARETI

Otvorena Izložba bez šminke - Vera Fischer (FOTOGALERIJA)

Autor: Željko Tutnjević
Foto: Željko Tutnjević / Libero Portal
O zagrebačkoj umjetnici Veri Fischer (27.01.1925.-14.07.2009) govorila je kustosica Branka Hlevnjak

Većeras je u ART radionici Lazareti otvorena Izložba bez šminke ( to je i naziv Verinog teksta u katalogu izložbe punih vreća za smeće 1978. u Lapidariju u Zagrebu) - Vera Fischer. O umjetnici i njenom djelu govorila je Branka Hlevnjak, kustosica izložbe.

Netom nakon što je diplomirala na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, Vera Fischer

prepustila se tokovima radikalne suvremene likovne scene, oslonjene na polet mladenačke

subkulture, prihvaćajući pacifistički revolucionarni pokret mladih hipija, rokera, frikova i

studenata koji su svoj bunt demonstrirali po gradovima zapadnoga svijeta 1968. godine.

Pogleda usmjerenoga prema pop-art kolažima Richarda Hamiltona i asemblažima Roberta

Rauschenberga, Vera Fischer ostvaruje svoj doprinos novom i drugačijem izrazu koristeći se

novinskim isječcima (za kolaže) i drugim ready-made predmetima (za asemblaže), stvarajući

neobične i dojmljive uratke. Kolaž izložen na ovoj (dubrovačkoj) izložbi nastao je 2005.

godina, a autorica ga posvećuje Ivanu Kožariću. U kolažu se može vidjeti i Vlasta Delimar

kako jaše na bijelom konju Zagrebom kao Lady Godiva 2001. godine, potom propale

jugoslavenske novčanice i simbolična dominacija banaka, u čijem nemilosrdnom kreditnom

zagrljaju robujemo, kao i niz osobnih simbola radosti, poput mačkica - onih na četiri i onih na

dvije noge. U tom dnevničkom kolažu nalazi se i ostvareni san umjetnice iz 1989.godine -

Križ pomirenja, veliki životni projekt kojem je umjetnica bila posvećena do kraja svoga života.

(...)

Da bismo razumjeli avangardnost i aktualnost umjetničkog djelovanja Vere Fischer i stavili u

suvremeni kontekst akciju koju je izvodila 1978. s radnicima „Čistoće“, valja je prihvatiti ili ako

hoćete preimenovati u prethodnicu participacijske umjetnosti, umjetnosti zajedništva ili

community arta. Društvena interakcija je u središtu umjetničke prakse koja se često odvija u

javnom prostoru. Na istom tragu razmišljanja bila je Vera Fischer, koja je u domeni

community arta tj. umjetnosti u kojoj sudjeluju obični, tzv. mali ljudi predvođeni umjetničinim

vodstvom, stvorila, pored spomenutih akcija participatijske umjetnosti i Križ pomirenja

židovstva i kršćanstva, te ga umnažala, dijelila i izlagala diljem svijeta s idejom o stvaranju

nove više razine svijesti potrebne za ostvarenje etički zdravog društva.

Djela i djelovanja Vere Fischer vrlo su kompleksna i pokazuju da su trajni izvor novim

čitanjima i novim interpretacijama, dakle aktualni, zapravo vrlo suvremeni. Dubrovačka je

izložba samo jedan mogući pogled na njezin rad. Razvila je osobno žensko pismo činjenicom

da uvijek stvara u Ich-formi. Crteži ugljenom na pakpapiru, ovdje izloženi, njezine su kako je

sama nazvala 1961. Vježbe za lijevu ruku, koji međutim sadrže u sebi nukleus mnogih

kasnijih slika iz ciklusa profinjene erotike Cvijeća i necvijeća.

Vera Fischer multimedijalna je umjetnica crteža, slikarstva, kolaža, instalacija, fotografije,

kiparstva i ready-made radova, često biranih iz takozvane kič produkcije, Na svojim je

izložbama ravnopravno izlagala sve opcije, potvrđujući sam čin izlaganja kao bitan,

negirajući podjele, afirmirajući umjetnost kao sveukupnost autorskog djelovanja, dajući

umjetnosti mjeru života i životu mjeru umjetnosti, upravo onako kako je to zamišljala

postavangarda. U duhu američkog Fluxusa Vera ističe ljepotu i erotski užitak jednako kao što

ironizira svakodnevnost i balansira između zbilje i humora, ostvarujući punu autorsku

slobodu, izbjegavajući kustoske zamke i krutost kreativne industrije, ostajući svjesno na

društvenim marginama, ali umjetnički potpuno svoja.

VERA FISCHER (Zagreb, 27. siječnja 1925. - Zagreb, 14. srpnja 2009.) studirala je

kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu od 1947. kod profesora Grge

Antunca, a diplomirala je 1951. u klasi prof. Vanje Radauša.

Nakon diplome, 1953. odlazi na kraća studijska putovanja u Milano, Pariz, New York i

Izrael, itd. Pod jakim je utjecajem Sarteove filozofije egzistencijalizma i pobornica je

novih umjetničkih praksi: od američkog pop-arta do Fluxusa, preuzimajući njihovu

ležernu interdisciplinarnost, koja u izvjesnom smislu znači kreativnu nedisciplinu i

formalnu neuhvativost, a sve u želji da bez pravila i usmjerenja podari publici nešto

lijepo, dobro, radosno, poticajno i plemenito.

Eksperimentira s oblicima i materijalima, radi aktualne asemblaže, te već 1960.

žičanom mrežom realizira promijenjive prostorne oblike, iluziju prostornih crteža,

skulpturu olakšanog volumena. U ciklusu erotskih crteža iz 1961. nalazi se zametak

mnogih kasnijih slikarskih motiva. Godine 1968. radi zapažene fotokolaže, te

istodobno slika i izlaže "Cvijeće i necvijeće", koje oblikuje u duhu Flower-Power

pokreta, odnosno slika svoje žene-lutke.

Godine 1978. u ciklusu Izložbe bez šminke stvara niz performansa kojima

anonimnost mase pretpostavlja vlastitom autorstvu. Iste godine nastaje i njezina

instalacija Smrt stare dame, kao work in progress, a kojom problematizira fetiš i

fetišizam. Od 1973. bavi se fotografijom i započinje ciklus posvajanja fotografija s TV

ekrana ignorirajući podijelu na virtualnu i fizičku stvarnost. Na izložbi Trideset godina

traženja nađenog i drugim igrama, 1982. izlaže dnevnički zapis o sebi kroz kreativni

nered vlastitog atelijera, portretirajući se posjedovanim predmetima i od tada do

2007. ističe Ich-formu kao komunikacijsku nesvrstanost. Godine 1989. sanja „Križ

pomirenja“ i posvećuje se radu Svjetske Konferencije Religija za mir u svijetu, u

čemu ustraje do smrti 2009.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Ocijenite članak
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu? Zatvori
Pošalji