Marko Burin: Dobročinitelj koji je volio svoj Osojnik, Grad, Hrvatsku i drugu domovinu Peru

Gospodin Marko rođen je u Osojniku 19. srpnja 1941. godine. S 17 godina odlazi u Južnu Ameriku, u Peru, na poziv dunda Blasa Burina koji je tamo već živio.

U početku je radio u trgovini, ali njome se bavio kratko. Kao i svi Sočani, bio je izuzetno vrijedan i sposoban te se u narednom periodu bavio radovima u polju, uzgojem riže, pamuka i žitarica. Četiri godine nakon dolaska u Peru, 1962. godine, zajedno s Nikom Urljevićem započinje preradarstvo.

Kasnije se osamostalio te osnovao tvrtke Avicola Galeb, Triana, Arko i San Blas. Bio je najveći i najjači preradar u Peruu. S velikom upornošću i radom tako je izgradio vlastito carstvo, bio je iznimno cijenjen u poslovnim krugovima Perua.

1993. godine svojim novcem gradi most na području Punchauca iznad rijeke Chillon, nazvavši most svojim rodnim selom, Osoynik. Taj čin gradnje mosta uvelike je olakšao život stanovnicima kojima je Marko nesebično pomagao.

Bio je član i predsjednik Hrvatskog kluba Dubrovnik u Limi. Klub je za vrijeme federacije nosio naziv 'jugoslavenski' sve dok Sabor nije izglasao Hrvatsku kao samostalnu državu. Zajedno s ostalim članovima kluba, pokrenuli su postupak promjene imena i bio je to težak proces zbog određenih članova, iako su 90 posto članova kluba bili Dubrovčani.

Bio je poznat kao veliki domoljub koji se zauzimao za očuvanje kulturnog identiteta, običaja, materinskog jezika i vjere.

Zalagao se za slobodnu i samostalnu, međunarodno priznatu Hrvatsku. Za doprinos i uloženi trud predsjednik Republike Hrvatske, Franjo Tuđman, odlikovao ga je 1998. godine Redom Danice Hrvatske s likom Katarine Zrinske. Za vrijeme Domovinskog rata nesebično je pomagao svojim Sočanima i Salačkama, ponajviše u vremenu ratne obnove Osojnika i okolice.

Zaslužan je za dovođenje pitke vode na Osojnik, kao i za obnovu crkve sv. Jurja, a pomagao je i podupirao KUD Sveti Juraj Osojnik od nastanka te ujedno bio počasni predsjednik sve do svoje smrti. Poslije rata obnovio je narodne nošnje svim uzrastima. Brojna su plemenita djela kao i materijalna kojima je gospar Marko pomagao. Zbog svog odgoja i skromnosti nikada nije o njima govorio i samim time dokazivao je svoju veličinu, čovjekoljublje i bogoljublje. 

Treba spomenuti kako je bio nadareni umjetnik na svog oca Pera. Pisao je pjesme te je objavio knjige Hrvatska obitelj u Peruu, Stručak vrijesa i pelina i Osojnik i okolica, u kojoj je objavio pjesme i zapise svog oca Pera Burina.

Najdraži događaj bio mu je proslava sv. Vlaha. Iako daleko od domovine i njegovog Dubrovnika, taj se blagdan svečano proslavljao svetom misom u crkvi sv. Antuna de Padova, nakon čega bi uslijedila večera i druženje u Klubu gdje bi svi u mislima bili u Gradu povezani u vjeri, domoljublju i radosti.

Gospar Marko napustio nas je i preminuo na blagdan Kandelore 2022. godine. Vjerujemo kako nas zajedno s našim parcem i dalje čuva i pomaže, ali sada s nekog ljepšeg mjesta.

O pokojnom  Marku Burinu mogle bi se pisati knjige i opet bi se u nekoj od njih preskočila njegova dobročinstva, jer ima ih previše.

Ugledni hrvatski iseljenik i ponosni dobročinitelj iz Osojnika, Marko Burin, ostavio je neizbrisiv trag u srcima svih koji su ga poznavali, u svom rodnom selu, Gradu, Hrvatskoj i Peruu.