Mirelica Pričalica i njena Thor: Nikad nisam htjela kupiti psa, htjela sam ga udomiti. Netko je uslišio moje želje!

Pas nije samo čovjekov najbolji prijatelj, nije samo kućni ljubimac, nego ravnopravan član u svakoj obitelji u kojoj živi. Ako imate svog čupavog prijatelja, onda znate koliko oni i ljubavi i sreće donose u život. Pas ispunjava čovjekov život, ali i u cijelu obitelji unosi ljubav, uzbuđenje te puno, puno smijeha. Ima li što ljepše od psa koji veselo maše svojim repom kad dođete doma? Teško. Slaže se s tim novinarka i voditeljica Libertas televizije Mirela Zijadić, među mlađim naraštajima popularna "Mirelica Pričalica", koja je svog psa - našla na ulici.

Ovo je njihova priča.

"Još kao dijete maštala sam da ću pronaći psa, maknuti ga s ulice, da će on meni banuti gladan na kućna vrata. Nikad nisam htjela kupit psa, htjela sam sam ga udomiti. I netko je očito uslišio moje želje", prisjeća se Mirela tog davnog travnja, kad je Thor ušla u njezin život. Bilo je to u Mostaru, gradu u kojem je završila studij novinarstva. Spremala se za rođendan svog prijatelja i koncert Brkova.  

"U parku na Trimušju kraj bolnice već je pao mrak te je mjesto gdje smo se mi smjestili iz daljine tek lagano obasjavala javna rasvjeta. Na proslavi rođendana nije bio samo alkohola kako to inače biva, već je bilo i par velikih pjata suhomesnatih proizvoda. Zašto to govorim? Zato što je ta hrana namamila moju Thor da nam priđe. Da mene nije tu bilo, Thor bi vjerojatno bila potjerana, možda i udarena nogom jer sam se nažalost u tom trenutku nalazila u društvu studenata koji su studirali medicinu i koji su se grozili kad su vidjeli da sam Thor uzela u ruke i više je nisam htjela ispustiti. Smatrali su da ću dobiti šugu od nje. Krasni neki studenti medicine...", prisjeća se Mirela. 

Tako je bila malešna, da sam pomislila da je mačka!

"Mala od 2 mjeseca, kilogram i pol teška, gladna, namirisala je hranu i došla je "omastit brk". Sreća, naletila je na mene. Vidjela sam u mraku nešto malo kako se vrti oko hrane, ali zbog nedostatka svjetlosti nisam mislila da je malo štene već jež ili mačka. Kad sam se približila i vidjela da je mali mekani psić odmah sam je uzela u ruke počela maziti i razmišljati kako s njome do Dubrovnika, kako reći roditeljima da sam našla psa i da ga neću tek tako ostaviti. S vremenom sam počela objavljivat njene fotke na Facebooku da ih mama vidi i da ih na taj način lagano upoznam s Thor jer nisam imala hrabrosti nazvati i reći ‘E slušajte ja Vam doma dolazim sa kučkom’", prijeća se Mirela. 

"Naravno odmah sam se raspitala kod Mostaraca gdje vode svoje pse, u kojeg veterinara pa sam tako i ja odmah odvela Thor da je cijepim protiv štenječnjaka, da je riješim parazita (koje srećom nije imala) i da vidim koju hranu joj uzeti", priča Mirela i dodaje kako je uvijek obožavala pse, ali dok nije našla Thor, nije bila ni svjesna koliko zapravo ne zna ništa o ovim čupavim bićima. 

Kroz osmijeh dodaje da je čak jedan period imala i dvojno državljanstvo.

"Bila je zafrkano, pomalo zločesto štene koje je radilo sve suprotno. Dva sata s njome u šetnji ne obavi ništa, dođe doma pomokri se po tapitu ili kauču. Mislila sam, bez obzira na veličinu, da će s njom biti problema. Ali ona je kuja s kojom se radilo. I moja mama i brat i tata i ja, svi smo radili s njom i na kraju je ispala jedan predivan pas. Doma je nitko ne gleda kao psa, kučka kako god, već kao člana obitelji. Gospođa je zovemo od milja. Ima svoj dio kauča, nekoć je imala i svoju fotelju na koju nitko nije smio sjesti, a često joj se i piletina s rižom kuha. Tata brine o njoj da joj dlaka uvijek bude mekana, čista i raščešljana. Znala bi nekad malo duže zakisit vanka s prijateljima, pa bi me tata zvao da dođem doma vidjet Thor ili će mi zvati socijalnu", smije se Mirela.

Ženka muškog imena

"Ali ono što je smiješno svima i zabavno jest kako Thor, koja je ženka, ima muško ime. Tako što sam dobrih dva tjedna od pronalaska mislila da je muško. U to vrijeme nisam htjela ženku, ne znam ni sama zašto, tako da je dobro da sam bila u zabludi. Kad god bi se pomokrila u stanu, govorila bi joj "zločesti dečko". Thor je dobila ime jer sam u to vrijeme bila luda za tim filmom i glumcem no međutim kad sam saznala da ipak nije dečko nego curica mnogi su me pitali - a kako će se sad zvati. Zvat će se Thor. To je njeno ime bez obzira na spol. I tako je ostala Thor. Prijateljica bi prije znala reći da se toliko navikla na njeno ime da joj je sad čudno čuti to kao muško ime. Ironija je to da sam je nazvala po skandinavskom bogu grmljavine, a ne zna se koja se više boji sijevanja i grmljavine - ona ili ja", priča Mirela.

Thor je predivan i zdrav pas.

"Umiljata je i dobra i što moj tata kaže - ovakav pas se rađa jednom u sto godina, a možda ni tada. Točno osjeti kad sam tužna, kad sam ljuta, poslušna je. Nikad nije pobjegla od mene pa čak ni kad se tjerala, iako je sterilizirana jako davno. Često je vodim bez povodca jer je uvijek meni metar ispred ili iza noga. Ne bojim se da će poći za nekim drugim, a neda se uzeti u ruke osim meni i možda jos dvoje troje ljudi tako da je nitko ne može ni na taj način ukrast. Mislim da bi mu Thor ruku otkinula", govori Mirelica.

Thor je teritorijalan pas iako je mala pa to ljudi ne doživljavaju na taj način. Izgleda ko mala lisica ili vuk. Čak su i veterinari bez obzira na njenu veličinu rekli da ima ovčara u sebi, a to su joj često i vlasnici ovčara znali reći.

"Thor možda ne može obraniti, ali definitinvno može obavjestiti na opasnost. Nikad nije bila ozbiljnije bolesna, osim kad se jednom kupajući na Đivovićima nagutala mora pa se dogodilo trovanje morskom solju. Bila je napuhana ko balon, nije pila vodu, beživotno je ležala. Znam ponašanje svog psa i odmah sam potrčala u veterinara. Primila je antibiotike i bila je već sutradan puno bolje. I bio je nedavno jedan strašni napad psa koji je pobjegao iz vlastitog dvorišta preko vrata koja nemaju kvaku i skočio ravno na Thor ugrizao je divljački za stomak. I tu je bila na terapijama i dvije vrste antibiotika ali se brzo refala. Moram priznat, prije se ona refala nego ja. Ima mrene na oba oka koje su s godinama sve jače, ali tu na neki način krivim sebe. Nije to dobila od starosti, to ima od malena jer sam joj znala skrivečki uvijek dati malo čokolade, a cukar psi probavit ne mogu pa im od toga slabi vid. Osim toga, ona zaista nikad nije bila bolesna, nikad nije bilo problema s njenim zdravljem, a to sve pripisujem tomu što je mješanac. Što sigurno ima najmanje tri pasmine u sebi. Ja bih rekla corgi, špic, ovčar ali tko to zna. Još uvijek nisam napravila DNK analizu da odredimo točni postotak pasmina u njoj. Da, da i to je moguće", priča Mirela. 

Nekad se pitam kako sam živjela bez svoje Thor

Osim što je zdrava, iznimno je pametan pas i razumije sve što joj se reče. Priča se s njom kao s čovjekom. Zna naredbe tipa sjedni, daj pet, daj šapu, lezi ali to zahtjeva od nje kad želi slatkiš. 

"Nekad se pitam kako sam živjela bez svoje Thor, a dugo smo već skupa. Napunila je 11 godina, a 28. travnja će biti punih 11 godina da smo zajedno. Nekad mi se čini da smo tek nekoliko godina skupa, a riječ je je o jednom desetljeću što nije malo. Ljudi mi često znaju reći - Ah 11 godina, pa ona je stara neće još dugo. Prvo ne mogu shvatit kakvi su to glupi komentari. Čak mi je veterinar jednom rekao a ona vam ima 8 godina (prije par godina je to bilo) kao neće ona još dugo počnite se opraštati s njom. Kakve veze godine imaju. Thor je pas koji je još uvijek aktivan, trči, skače, traži istrčavanja. Zdrava je k'o dren. Jedino što se s ničim ne voli igrati nego s kamenjima pa smo tu imali malih problema sa zubima jer ih je dosta ozlijedila glođući kamen. Kao mala voljela je šiške, a s vremenom se i s njiima prestala igrati", govori Mirela i dodaje da je presretna što ima Thor u svom životu i da je definitivno život s njom veseliji i ljepši. Još je sretnija što je nije kupila već je pronašla na ulici.

Na kraju je dala i koristan savjet za sugrađane koji se dvoume oko toga kakvog psa odabrati.

"U biti, kad razmislim, ona je pronašla mene. U svakom slučaju - pronašle smo se. Tko voli nek izvoli, ali nisam za kupnju psa i nikad ga ne bih kupila već bi udomila ili ga skupila ravno s ulice kao što je i bilo u mom slučaju. Svakako bi preporučila svima koji kupuju pse da dobro prouče bolesti pasmine koju žele, ali isto tako i leglo gdje su pronašli odgovarajuću vrstu jer se sve češće događa da mi ljudi što imaju čistvokrvne pse govore kako imaju velikih zdravstvenih problema i što je još gore uginu do svoje 10 godine. Iznenadim se ugodno kad mi netko reče da mu je čistokrvni pas doživio 15 godina. U svakom slučaju - kupili vi psa ili udomili, volite ih, mazite ih, pazite ih. Oni će sve to vratiti svojom neizmjernom ljubavlju. Nemojte biti jedni od onih što misle da je pas igračka pa kad odraste ili dosadi izbacite na ulicu. Psi su za cijeli život!!! Oni su živa bića, koja isto imaju osjećaje!!!", zaključuje Mirela.