Predavanje o starobosanskom gradu Dubrovniku napunilo Saloču od zrcala (FOTOGALERIJA)
jak vjetar
trenutno vrijeme
DUBROVNIK
14.7°C
Vrijeme za 23.02.2024.
23.02.2024. Danas
Max. 15°C Min. 14°C
Vrijeme za 24.02.2024.
24.02.2024. Sub
Max. 14°C Min. 12°C
Vrijeme za 25.02.2024.
25.02.2024. Ned
Max. 13°C Min. 12°C
Dežurna ljekarna
Dežurna ljekarna
Ljekarna Kod zvonika
CHF
CHF
0,953500
GBP
GBP
0,856250
USD
USD
1,084400
Predavanje o starobosanskom gradu Dubrovniku napunilo Saloču od zrcala (FOTOGALERIJA)
08.03.2023 | Kultura
DUBROVAČKE KNJIŽNICE

Predavanje o starobosanskom gradu Dubrovniku napunilo Saloču od zrcala (FOTOGALERIJA)

Autor: Libero Portal
Foto: Vedran Levi
Malo drugačije "Putositnice utorkom" okupile su veći broj sugrađana - evo koga je sve zainteresiralo predavanje o starobosanskom gradu Dubrovniku i nekropoli Kopošići

U organizaciji Dubrovačkih knjižnica u utorak, 7. ožujka, dr. sc. Edin Bujak, profesor arheologije na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu i Perica Mijatović,  filozof, sociolog, istraživač, predsjednik Fondacije Starobosanski grad Dubrovnik iz Ilijaša održali su predavanje o starobosanskom gradu Dubrovniku i nekropoli Kopošići. Druge su ovo po redu ovogodišnje Putositnice utorkom, za koje je voditeljica programa Matija Nenadić istaknula da se razlikuju od ostalih Putositnica, budući da je tema vezana za jedan prostor, a entuzijazam u otkrivanju tog prostora, ono je što ove predavače povezuje s „putositničarima“ koji posjećuju različite destinacije.

 

Upravo zahvaljujući entuzijazmu pojedinaca, prije desetak godina pokrenuto je istraživanje o starom gradu Dubrovniku udaljenom kilometar zračne linije od nekropole u selu Kopošići. Bujić je u uvodnom izlaganju istaknuo povezanost ova dva lokaliteta u jednu priču, arheološka istraživanja provedena na ovoj lokaciji upućuju da su velikaši koji su pokapani u Kopošićima, stolovali u Dubrovniku. Na ovom groblju pokopan je bosanski knez Batić Mirković, knez kralja Tvrtka II. Kotromanića, što se iščitava sa zapisa na stećku. Spomen mu je postavila supruga Vukava, čiji je po predaji također postavljen na istoj lokaciji, veličinom gotovo istovjetan stećku Batića Mirkovića. Najznačajniji je nalaz stećak, odnosno grob u kojem je pronađen kostur bez glave, prekriven tkaninom, za koju se analizom utvrdilo da je protkana pozlaćenim nitima, što je upućivalo da se radi o istaknutoj osobi. Pretpostavljalo se da bi to mogao biti grob Mirkovićeva oca kneza bosanskoga Mirka Radojevića, što bi upućivalo da nekropola datira u kraj 14. i početak 15. stoljeća. S tom se pretpostavkom 2015. godine krenulo u istraživanja. Kasnije je DNA analizom ostataka kostiju i potvrđeno da se nalazi u ova dva groba podudaraju, odnosno da se radi o ocu i sinu. 

 

Perica Mijatović rekao je da su istraživanja koja traju desetak godina urodila osnivanjem Fondacije Starobosanski grad Dubrovnik, čime je ova priča dobila svoj pravni oblik što olakšava kako istraživanja tako i revitalizaciju građevina. Polazište istraživanja i jedan od najstarijih dokumenata koji svjedoče o postojanju „Malog Dubrovnika“ u Bosni jeste djelo „Copioso ristretto de gli annali di Rausa“ Jakova Lukarevića, iz 1605. godine u kojem  Lukarević piše kako je Kulin ban dao Dubrovčanima pravo na eksploataciju ruda srebra i željeza u Bosni te da su Dubrovčani u tu svrhu tamo sagradili grad i čuvali bogatstvo. Mijatović je istaknuo da se ova teza kroz historiografiju različito tretirala te je naveo nekoliko značajnijih mišljenja. Milenko Filipović, 1924. godine,  opisao je etnološku podlogu šireg lokaliteta, a za ovo područje izdao je brošuru „Dubrovnik u Bosni“. Opisao je zidine, za grad rekao da je bio velik te da se sastojao od gornjeg i donjeg grada, gdje se nalazila ulica oko koje su se nalazile kuće. Filipovićeve opise umanjio je Đoko Mazalić koji je 1927. objavio tlocrt grada prikazujući ga znatno manjim, a u pitanje je doveo i sam naziv grada i njegovu vezu s Dubrovnikom. Tlocrt koji je Mazalić napravio, dugo je bio relevantan u historiografskoj literaturi. 

 

Tek kad se krenulo s novim istraživanjima i raščišćavanjima lokaliteta, utvrđeno je da je Filipovićev opis bio prilično dobar. Po dimenzijama se svrstava među veće srednjovjekovne bosanske gradove, a tlocrt nalikuje tlocrtu Travnika. Ispod donjeg grada otkriveni su arheološki nalazi koji potvrđuju Filipovićeve pretpostavke. Nalazi koji upućuju na postojanje trga, glavnih objekata, bunara, tezge, upućuju da je lokalitet bio varoš, srednjovjekovno naselje koje je imalo svakodnevnu trgovinu. Šezdesetih i sedamdesetih godina prošloga stoljeća, istraživačima su postali dostupni osmanski defteri kojima se potvrđuje da je na tom lokalitetu bila varoš s pedesetak domaćinstava podložnih poreznom razrezu, što također potvrđuje Filipovićeve pretpostavke o izgledu i funkcioniranju grada.  

 

Starobosanski grad Dubrovnik, 2003. godine dobio je status zaštićenog kulturnog spomenika. Istraživanje i revitalizacija grada glavni su ciljevi Fondacije, a program revitalizacije osim lokalnih institucija, potpomaže i Grad Dubrovnik.

 

U prizemlju Narodne knjižnice posjetitelji su mogli pogledati izložbu lokaliteta.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Ocijenite članak
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu? Zatvori
Pošalji