Donosimo razgovor s osnivačicom Ponta Lopud Festivala!
Kao veliki obožavatelj Ponte, u iščekivanju jazza, porazgovarao sam s producenticom, PR-ovkom, gurmankom i zaljubljenicom u Lopud Tildom Grossel Bogdanović.
Ona je renesansno biće sa širokim rasponom interesa od produkcije festivala, pa do pravljenja kolača. Kaže da se nakon završenog turizma i bavljenja PR-om, specijalizirala u organiziranju događaja.
S Vidom, njenim mužem koji je osmislio koncept; radila je na Festiwinu, uz vrhunski dizajn Orsata Frankovića pokrenula je „Skycellar“ – muzej konavoskih vina u Đurovića špilji. Posebno je ponosna na „ Aklapelu“ - festival acapella klapskog pjevanja. Ohrabrila je Anu Rucner da zasvira na Srđu dočekujući izlazak sunca i prvi dan ljeta, mnogo toga je ona s ekipom osmislila, pa tako i ostvarila. Koliko sam shvatio najkompleksniji i najkompletniji festival s kojim je napravila veliki iskorak bio je festival komorne glazbe “Julian Rachlin i prijatelji”. Vrhunski glazbenici na najprestižnijim gradskim pozornicama upriličili bi 10-15 koncerata na koje su poznavatelji i zaljubljenici u klasiku dolazili iz doslovno cijelog svijeta, a karte su bile rasprodane mjesecima unaprijed.
Kako si?
Odlično!
Zašto?
Pa zato što sam tu gdje mi se sviđa biti s ljudima koje najviše na svijetu volim i radim ono što želim radit. Sve skupa mi se posložilo na najbolji mogući način.
Kako si došla na Lopud?
Prije 7-8 godina upustili smo se u jednu ugostiteljsku „avanturu“ misleći da ćemo nastavit živjet na naš način, samo sad još s dobrom profesionalnom logistikom i potporom: primati prijatelje, slaviti hranu, družiti se, ali iskreno priznajem – voditi restoran jedan je od najtežih poslova s kojima sam se u životu srela. I sve je to bilo nakako iskombinirano sa životom u Gradu do početka pandemije. A onda s koronom došli smo na „par tjedana“ dok ne prođe pošast, međutim evo nas još uvijek tu.
Ti si spojila privatno i poslovno? Pontu produciraš s prijateljima?
To je jedna od najljepših stvari koja mi se neplanirano dogodila. A kad te u životu vodi emocija i vjera da radiš dobru stvar, onda se često tako i dogodi.
Korona ti je dobro došla?
Ne možemo je okarakterizirati kao nešto dobro, samim tim što nas je globalno pokorila i izneredila, ali mi kao obitelj imali smo sreću što smo vrijeme u pandemijskoj izolaciji proveli na Lopudu i u tom smislu obiteljskog zajedništva – vrijeme korone jedan je od najljepših perioda u mom životu. Mojih dvoje tinejdžera u redovnim životnim uvjetima sigurno ne bi bili s nama, bar ne tako intenzivno, ali tad su bili i imali smo veliku slobodu jer je na otoku bilo malo ljudi, nismo ugrožavali nikoga i uistinu smo uživali, radili ono što nam se sviđa.
Film ili jazz?
Film uz jazz podlogu.
Grossel?
Moje djevojačko prezime. Moj pranono Romualdo Grossel došao je iz Trsta preko Rijeke u Dubrovnik, tu se i oženio. Prezime je germanskog porijekla, a Francuzi govore da to znači krupna sol.
Najdraži “event” koji si radila?
50 godina Atlantske plovidbe. Radili smo 7 događanja kroz 2 mjeseca, to je pravi školski primjer manifestacije, u školama su se radili crteži i slike oko kojih smo napravili izložbe pa onda kalendare, postoji i ogromni registar cjelokupnog materijala. To je uistinu bio jedan cjelovit projekt kojim se slavilo pomorstvo, more i pomorci. Cijeli Grad je na određeni način bio uključen, svi su znali da Atlantska slavi.
Ideja za festival?
Aaaa! To se tako slučajno, ali tako kvalitetno posložilo. Prvo naše poznanstvo i prijateljstvo zahvaljujući “Mandraču”, Lopudu i dolasku Mira i Izete Purivatra na otok, gdje smo kliknuli na prvu, sprijateljili se i zaključili da imamo puno poveznica i da bismo u toj poslovnoj dosadi uzrokovanoj pandemijom mogli nešto pokrenuti’. Naravno Mirov prvi izbor bio je film čemu sam se ja priključila. Glavni motivi naših pothvata su obogaćivanje sadržaja otoka, udruživanje visokih profesionalaca i mlađih umjetnika. Želimo održati mjesto gdje će se ta dva svijeta poslovno susretati i neformalno družiti. Svake godine pozivamo juniore, mladu ekipu studenata, volontera i filmskih talenata koja se na festivalu upoznavaju, druže i uspostavljaju suradnju. Jer definitivno na pametnim, kreativnim i vrijednim mladim ljudima svijet ostaje.
Najvažniji aspekt produkcije festivala?
Sve je važno, vrlo je bitno da imaš dobar program i da stvoriš jako dobru logistiku koja to prati. Poželjno je da se nigdje ne vidi nervoza, što na ovako malom prostoru sa zahtjevnom infrastrukturom nije lako.
Koji ti je najdraži gost?
Joj! stvarno ne znam koga bih mogla izdvojit’, svi su se ali stvarno svi, bez pokušaja da budem korektna, fenomenalno uklopili u našu atmosferu i svi su dali nekakav svoj “input”, bilo da su držali masterclassove ili da su bili ležerni i družili se. Mogu reć’ da su Pawel Pawlikowski i gospođa Malgosia već dio Ponta obitelji i da ne propuštaju priliku doći na Lopud.
Najdraži film na Ponti?
Upravo Pawelov “Hladni rat”.
Što je PR za tebe?
PR je sve ono što i kako se prezentiramo, umijeće komuniciranja između raznih kategorija javnosti s ciljem da plasiramo svoju poruku na najbolji mogući način. Nastojimo kvalitetno informirati, stvoriti pravu sliku, razjasniti nejasno i povezati sve segmente nužne da bi neka veća stvar funkcionirala, priča zaživjela, cilj se ostvario...
Što slušaš?
Sve što mi godi uhu, jako mi je bitna melodija, bitnija od ritma. Volim i instrumentalnu glazbu stoga joj je melodija bitnija i od riječi.
Omiljeno jelo?
Uuuu, jako volim hranu i slavim je na sve načine. Važno da je freška, sezonska, kvalitetna i spravljena s ljubavlju. Veseli me i prezentacija odnosno serviranje jela, da bi se u potpunosti uživalo u okusu, ali i mirisu, pa čak i bojama.
Najdraže piće?
Lijepi dobro ohlađeni svježi suhi pjenušac.
Najdraža riba?
Freška riba, bilo da je geraica, srđela, grdobina ili zubatac – samo da je freška i dobro spravljena.
Barunica Francesca i njen samostan?
Gospođi Francesci sam sigurno među prvima predstavila ideju Ponta Lopud festivala i oduševljena sam njenom reakcijom. U potpunosti je podržala naglasivši da takvi projekti na najbolji način doprinos razvoju i afirmaciji Lopuda. Ne samo da je rekla, nego nas je ugostila s nekoliko evenata u predivnom zdanju restauriranog Franjevačkog samostana.
Partner otok
Koristim i ovu priliku zahvalit Rezervatu Lokrum koji nas nesebično s punom potporom podržava i organizira transfere za publiku kako za filmski, tako i sad za jazz festival...sigurna sam da oni najbolje razumiju što znači otok, povezanost, dostupnost....Hvala im puno.
Zašto mačka?
Svaki festival ima svoj zaštitni znak, a na otoku se uvijek susretneš s lijepom, često lijenom mačkom koja spava na ekom zidiću i uživa u suncu. ” - tako je Orsat Franković, dizajner s bogatim opusom s kojim je išla u O. Š. Lapad, postavio mačku kao simbol Ponta Lopud festivala.
Što bi promijenila na Lopudu?
Pratimo sva suvremena tehnološka dostignuća vremena u kojem živimo, a istovremeno pumpamo fosu u more! - kaže aludirajući na problem s kanalizacijom što je nerijetka poteškoća.
Što poručuješ gradu?
Da se rastresemo i da počnemo razmišljati i promišljati kako što kvalitetnije ostaviti ovaj grad iza sebe onima koje odgajamo i koji nas nasljeđuju.
Kada bi došao duh iz boce što bi zaželjela?
Jedino i samo ZDRAVLJE!
Tilda je kao i mnogi u iščekivanju dolazećeg Ponta Lopud Jazz festivala, kupa se, pravi torte i priprema festival, sjedeći s laptopom u hladu ispod smokve na Mandraču. Posebno mjesto uvijek daje Lopuđanima koji je podržavaju i podupiru u ovim festivalskim pothvatima.Za rego nam nudi recept za neponovljivu pitu od jabuka iz Mandrača:
PITA OD JABUKA
Tijesto: 20 dkg glatkog brašna; 20 dkg oštrog brašna; 1 prašak za pecivo ;18 dkg svinjske masti; 15 dkg cukara ; 1 jaje; korica od gratanog domaćeg limuna; 6 ožica (od juhe) mlijeka
Pomiješat sve sastojke, umijesit tijesto i podijelit ga u dva dijela. Prvi dio razvaljat u veličini forme i stavit peći 15-tak min na 180⁰C
Izvadit iz špahera i kad se malo prohladi, prekrit nadjevom, a drugom polovicom tijesta poklopit, nabockat ga pantarulom i stavit peć na 180⁰C oko 40 min.
Nadjev: cca. 3 kg kiselih jabuka (nagratanih bez kore); korica od 1 domaćeg neprskanog limuna; grožđice; kanjela; cijeđeni lemun; 4-5 ožica cukara
