vedro
trenutno vrijeme
DUBROVNIK
28.8°C
Vrijeme za 18.08.2019.
18.08.2019. Danas
Max. 29°C Min. 23°C
Vrijeme za 19.08.2019.
19.08.2019. Pon
Max. 30°C Min. 21°C
Vrijeme za 20.08.2019.
20.08.2019. Uto
Max. 30°C Min. 22°C
Dežurna ljekarna
Dežurna ljekarna
Ljekarna Kod zvonika
+0.00%
CHF
CHF
6,795031
+0.00%
GBP
GBP
8,099475
+0.00%
USD
USD
6,662589
+0.00%
EUR
EUR
7,383481
 Mladi trebaju samo pronaći ono što ih ispunjava i biti ono što stvarno jesu
07.02.2019 | Lifestyle
DUBROVKINJA TEREZA BUCONIĆ PONOS HRVATSKE:

Mladi trebaju samo pronaći ono što ih ispunjava i biti ono što stvarno jesu

Autor: Orlanda Prkačin
Foto: Privatni album
"Ništa nema smisla ako oni koji te iskreno vole ne znaju zašto ti to radiš i kako ti to radiš"

Četrnaestu godinu zaredom dodijeljena su priznanja "Ponos Hrvatske". Riječ je o priznanju ljudima koji su svojim djelima pokazali iznimnu ljudskost, inspirirali druge ili učinili nešto zbog čega su primjer drugima. Među dobitnicima je i mlada Dubrovkinja, 23-godišnja Tereza Buconić, koja je kao članica grupe "Čarolija darivanja" skupljala poklone za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi zbrinute u domovima te za osobe treće životne dobi smještene u domove za starije i nemoćne osobe. Tereza je s nama podijelila dojmove o svom radu i priznanju koje je dobila, ali nam je i otkrila planove za budućnost. 

1. Dodijeljeno Vam je priznanje Ponos Hrvatske. Kako ste se osjećali kad ste dobili priznanje?

To je bio neočekivan osjećaj. Bila sam na fakultetu kad sam saznala, bilo je potpuno neočekivano. Psebno mi je drago jer to nije samo moje priznanje, niti priznanje ostalih cura koje su dio grupe na Facebook stranici, nego svih tih ljudi koji šalju poklone i pokazatelj da je samo malo potrebno da se ljude pokrene i da svi skupa radimo neke stvari koje su dobre.

3. Nagradu ste dobili kao članica grupe "Čarolija darivanja". Koje su to aktivnosti kojima se bavite da su ljudi prepoznali kako upravo Vi trebate biti ponos Hrvatske ? 

"Čarolija darivanja" je Facebook stranica, sve ide online i radimo po principu da povezujemo domove za nezbrinutu djecu i domove za starije i nemoćne osobe s ljudima koji žele kupiti poklone. Objavljujemo rođendanske želje djece  i starijih osoba po principu da nam iz domova svaki mjesec na e-mail pošalju tko ima rođendan, inicijale ili ime djeteta i datum rođendana, nakon čega mi to prenesemo na Facebook. U komentaru ljudi zapisuju kome žele poslati poklon, npr. želim poslati poklon djevojčici pod brojem jedan ili baki pod brojem dva. Taj poklon mogu izravno poslati poštom ili ga mogu osobno donijeti u dom, što uvijek bude dodatna vrijednost, zato što se osobno upoznaju dok predaju poklon. Svakome od nas je drago kada dobijemo nešto i kad nas netko još i zagrli jer onda vidiš da ti je taj poklon netko iskreno dao. Stranica je krenula s "Božićnom čarolijom 2015. godine kada je Mirta, koja je i pokrenula stranicu, promislila kako bi to bilo da zazove jedan dom i pokuša toj djeci za Božić ostvariti njihove želje i tako se sve pokrenulo. Njezini prijatelji su se javili, odlučila je s Katarinom nazvati sve dječje domove u Hrvatskoj i svih pitati želje, u vrlo kratkom roku se na stranici registriralo oko petnaest tisuća ljudi registriralo i počelo slati poklone. Ja sam to vidjela i poslala sam jedan poklon, ali tada nisam bila toliko upućena. S obzirom da pišem za jedan studentski portal pitala sam ih bi li željeli da napišemo o njima jedan članak, nakon što sam im poslala link članka pitala sam usput mogu li malo pomoći i da bih se htjela uključiti te sam tako i ja postala dio s te druge strane.  U 10. mjesecu 2017. godine projekt smo proširili i na poklone za starije osobe. Nismo bili sigurni kakve bi bile reakcije donatora i bi li oni htjeli darivati i starije osobe, ali su reakcije bile jako dobre. Prvi se uključio dom iz Vukovara, ja sam jako željela da se uključi i dom iz Dubrovnika, pa nam se vrlo brzo uključio Domus Christi i tako se ta priča proširila i na starije. Moram naglasiti da više nisam aktivni dio tima "Čarolije darivanja".

4. Što Vas je motiviralo da se posvetite pomaganju drugima? 

Ne znam kako bih to točno opisala, ne vjerujem u slučajnosti i mislim da je u životu već sve dobro isplanirano. I u srednjoj školi. pa tako i na faksu, uvijek sam se uključivala humanitarne akcije, željela sam sudjelovati u organizaciji. Sjećam se kad sam bila baš mala, pa smo mama i ja pakirale poklone za Caritas u Kninu i za potrebaite kad su bile poplave u Slavoniji. Uvijek sam htjela spakirati nešto kao poklon koji želim dati nekom prijatelju ili prijateljici kojima nosiš poklon za rođendan, da to s ljubavlju spakiram, a ne kao nešto što mi ne treba. Kad sam vidjela taj princip da se kupuju novi rođendanski pokloni, da se ispunja nečija konkretna želja, to je bilo upravo onako kako sam zamišljala. I ja kao studentica mogu izdvojiti sto kuna za neki poklon, odvojiti jedan dio od sebe  i dati ga nekome drugome.

DUBROVKINJA TEREZA BUCONIĆ PONOS HRVATSKE: Mladi trebaju samo pronaći ono što ih ispunjava i biti ono što stvarno jesu

5. Skupljali ste poklone za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi te za osobe treće životne dobi smještene u domove za starije i nemoćne osobe. Zašto ste odlučili pomagati upravo njima? 

Zbog toga što nam je to online najpraktičnije organizirati, s obzirom da su to domovi u kojima postoje ljudi koji su tamo zaposleni i koji nam mogu biti kontakt osobe. Oni su vrlo bitni u cijelom procesu jer nam šalju popis, pitaju djecu što žele. Puno bi nam teže bilo, npr. s beskućnicima, koji su, također, jedna skupina koju bi se moglo uključiti, ali to nije moguće na ovakav način, jer kako doći do njih. Ovo nam je bio najjednostavniji način za doći do tih ljudi. Vrlo je bitno da u cijelom projektu nema novaca, već ljudi kupe poklone i pošalju ih, pa je sve transparentno. Objavljujemo slike djece i starijih iz domova kad nam ih pošalju, to puno znači ljudima koji su poslali poklone jer kad nešto pošalješ želiš vidjeti da je došlo na pravo mjesto.

6. Kakav je osjećaj pružiti pomoć onima kojima je pomoć potrebna? 

Koliko god puta sam bila u domu, svaki put kad idem iz doma ne mogu opisati te osjećaje, svaki put se osjećam kao da sam nešto novo naučila i budem puna emocija. Plakala sam samo prvi put zbog jedne curice za koju sam se vezala i koja mi je kad sam odlazila mahala držeći se za ogradu, to mi je bilo pretužno. Svaki sljedeći put sam bila stvarno sretna. Nešto što je nama mala stvar, njima je velika stvar. Doći i igrati se s tom djecom, djeci puno znači i ostane im u sjećanju. Tako shvatiš da je i tebi to značilo jer ti je ostalo u sjećanju. Jedan miks emocija, ali sam shvatila da me to ispunja i da sam sretna.

7. Mlada ste osoba, imaju li mladi danas razvijenu empatiju ili im je nedostaje? 

Mladi su ljudi sigurno empatični, samo što je bitno znati gdje se i kako uključiti. Volontiram u jednoj župi na Knežiji u Zagrebu, gdje poslije mise djeci pravimo palačinke, uključeno je puno mladih ljudi. Mladi davaju i besplatne lekcije za maturu, za školu. Sve ovisi o pristupu i kako se mlade potakne na to. Puno mojih prijatelja s fakulteta se uključilo i u "Čaroliju darivanja", a svi smo mi studenti koji nemamo viška novaca za kupovati. Ima jako puno mjesta na kojima mladi volontiraju bez nekih želja kao volontirat ću da bi mi to nešto donijelo, nego istinski to žele. Samo ovisi kako se to mladim ljudima prezentira i kakva je tu atmosfera, što veoma utječe na to hoćemo li pomagati ili nećemo. 

8. Studirate paralelno na dva fakulteta i dobitnica ste Dekanove nagrade. Koje studije ste odabrali?

Peta sam godina na politologiji, Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, smjer javne politike. Na Pravnom fakultetu sam vidjela opciju, na Studijskom centru socijalnog rada, da postoji opcija da se upiše samo Diplomski, pa sam odlučila i to uzeti ovu godinu. Zanima me spoj javnih politika, europskih politika, EU fondova koji se jako puno mogu iskoristiti za razne socijalne projekte koji nisu samo domovi, nego sve politike prema mladima. Dekanovu nagradu sam dobila za prvu godinu studija jer sam imala najbolji uspjeh što mi je mnogo značilo kao priznanje na smom početku studiranja.

8. Ponos ste Hrvatske, naravno i rodnog Dubrovnika. Koliko Vam je važna podrška roditelja i prijatelja u radu?

Jako mi je važna njihova podrška, ništa nema smisla ako oni koji te iskreno vole ne znaju zašto ti to radiš i kako ti to radiš. Kad znaš da ima ljudi koji te baš znaju i da znaju što to tebi znači, onda je to najveća motivacija.

 9. Što bi poručili mladim ljudima?

Željela bih im reći da se uvijek sve može stići i da je studentsko vrijeme super za početak nekih stvari kojima bi se željeli baviti jer za vrijeme studiranja još uvijek nemamo poslovne obveze i radno vrijeme. Trebaju samo pronaći ono što ih ispunja i biti ono što stvarno  jesu.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Ocijenite članak
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu? Zatvori
Pošalji