Dubrovački srednjoškolci bez mobitela teže pronalaze Vrata od Buže

O ovoj alarmantnoj, ali i duboko humanoj temi u emisiji „Prestissimo“ na Libertas televiziji otvoreno je govorio Tomislav Franušić, ravnatelj i pokretač prve privatne gimnazije u Dubrovniku.

Iz njegovog bogatog, tridesetogodišnjeg iskustva u radu s mladima proizašla je snažna kritika modernog društva, ali i obrazovnog sustava koji djecu prečesto gura u administrativne kalupe.

Poučna anegdota iz povijesne jezgre

Ravnatelj Franušić u emisiji je podijelio neobičnu, ali istinitu anegdotu koja zorno prikazuje razmjere oslanjanja novih generacija na tehnologiju. Naime, kako u ovoj dubrovačkoj gimnaziji prakticiraju pravilo da se mobiteli tijekom nastave zaključavaju u ormariće kako bi se očuvala koncentracija, učenici su na trenutak ostali bez svojih „digitalnih asistenata“.

Franušić je tijekom odmora zamolio dvojicu svojih učenika, rođenih Dubrovčana, da mu pomognu unijeti četiri paketa papira A4 formata koji su ga čekali na Vratima od Buže. Učenici su s veseljem pristali i izletjeli iz škole, no epilog je bio iznenađujući. Mladi Dubrovčani, bez pomoći pametnih telefona i Google Mapsa, u tom se trenutku nisu sjetili gdje se nalaze Vrata od Buže te su završili na potpuno suprotnoj strani grada – na Vratima od Ploča.

– Naša djeca, zbog tih silnih aparatića i života koji nije realan, teže se snalaze bez tehnologije. To je, vjerujte mi, ogroman postotak naše djece danas u Dubrovniku – upozorio je Franušić, zapitavši se stvaraju li se time generacije koje će teže funkcionirati u realnom svijetu bez digitalnih pomagala.

Umjetna inteligencija gasi vlastitu?

Problem, međutim, nadilazi samo snalaženje u prostoru. Tehnologija danas nudi gotova rješenja za sve – od matematičkih zadataka do gotovih analiza likova iz lektira. Franušić je pritom prenio i mudru opasku vlastite kćeri koja je primijetila da ljudi, koristeći umjetnu inteligenciju sve više, zapravo priznaju da nemaju svoje inteligencije.

– Ljudski mozak je organ koji treba vježbati da bi bio funkcionalan. Ako sve rješenja dobivamo preko aparatića, vježba prestaje – jasan je ugledni dubrovački pedagog.

„Može svatko postati odličan čovjek“

Usprkos digitalnim izazovima, Franušić ne odustaje od mladih i čvrsto vjeruje u njihov ogroman kapacitet, ali napominje da sustav mora promijeniti prioritete. Glavni moto njegove škole već godinama glasi: „Ne mora svatko postati odličan đak, ali može svatko postati odličan čovjek“.

Kritizirajući trenutačni školski sustav, Franušić poručuje da ocjene nisu niti približno dobro mjerilo znanja. Sustav je, kaže, postao preopterećen i previše usmjeren na birokraciju, dok se istovremeno gubi fokus na učenika kao individuu. Kao dokaz navodi brojne učenike koji su u srednjoj školi bili „vrlo dobri“ ili su se borili za prolaz, a kasnije su procvjetali i postali dobitnici rektorovih nagrada na prestižnim sveučilištima u Zagrebu, Rijeci, Londonu i Rimu.

Praksa umjesto „bubanja“

U obranu hrvatskog školstva, ravnatelj dodaje da naši učenici u inozemstvu pokazuju izvanredno teoretsko predznanje, no kronično nam nedostaje povezivanje nastave sa životom.

– Ono što prođe kroz emociju, đaci puno bolje pamte. Nabubati podatke za ocjenu znači zaboraviti ih za pet dana – ističe Franušić. Zbog toga njegova škola izbjegava klasične ekskurzije, koje se prečesto svode na zabavu u klubovima, te inzistira na studijskim putovanjima i terenskoj nastavi. Tako ove godine cijelu školu vode na petodnevni put pod naslovom „Neka nam naša povijest bude učiteljica života“, obilazeći povijesna mjesta od Dalmacije, preko Knina i Sinja, sve do Vukovara.

Zaključujući svoje gostovanje, dubrovački je ravnatelj poslao jasnu poruku svim roditeljima i prosvjetarima – mladi imaju nepogrešiv njuh za iskrenost. Kada namirišu da im osoba s druge strane želi dobro i da joj je stalo do njih, vrata za uzajamno povjerenje, odgovornost i odgoj u dobre ljude širom su otvorena. No, prvi korak je ipak onaj najteži: potaknuti ih da podignu pogled s ekrana i upoznaju ulice u kojima žive.