pretežno oblačno, jak vjetar
trenutno vrijeme
DUBROVNIK
14.9°C
Vrijeme za 26.02.2020.
26.02.2020. Danas
Max. 14°C Min. 13°C
Vrijeme za 27.02.2020.
27.02.2020. Cet
Max. 10°C Min. 6°C
Vrijeme za 28.02.2020.
28.02.2020. Pet
Max. 11°C Min. 2°C
Dežurna ljekarna
Dežurna ljekarna
Ljekarna Kod zvonika
+0.24%
CHF
CHF
7,028589
+0.54%
GBP
GBP
8,924137
0.00%
USD
USD
6,878782
+0.20%
EUR
EUR
7,455224
Olga Muratti:
25.01.2020 | Vijesti
PREDSJEDNICA DUBROVAČKOG HSU-A

Olga Muratti: " Kontrole kod privatnika moraju biti puno veće, snažnije i kvalitetnije nego kod državnih domova za starije!"

Autor: Dajana Brzica
Foto: Libertas televizija
Predsjednica HSU GO Dubrovnik govorila je o brojnim aktualnim temama

Peticija za povećanje cenzusa za dopunsko osiguranje, za koju se velik broj potpisa skupio upravo u Dubrovniku, situacija u domovima za starije i nemoćne i tragedija koja je pokrenula lavinu pitanja, kvaliteta života osoba treće životne dobi u Dubrovniku te novi izračuni mirovina za one koji su dio radnog vijeka proveli u državama bivše Jugoslavije, teme su ovotjednog razgovora s predsjednicom HSU GO Dubrovnik Olgom Muratti.

 

Prikupljali ste potpise za peticiju za povećanje cenzusa za dopunsko osiguranje, koliko je potpisa prikupljeno te tko vam je sve dao podršku u Dubrovniku?

 

Ono što me posebno raduje je to da to nisu bili samo umirovljenici, bilo je dosta i mladih ljudi i rekla sam jednom i ponovit ću to po tko zna koji put, a to je da potpis mladog čovjeka jako puno znači jer to znači razumijevanje situacije u kojoj smo se našli i za pretpostaviti je da je mladi čovjek koji je osviješten davanjem svog potpisa sutra biti aktivni sudionik priče da se na tom planu mora bolje raditi jer ako to ostane samo na uskom krugu nas umirovljenika ja smatram da nismo nešto postigli. Mladi moraju shvatiti to o čemu mi govorimo, na što ukazujemo, i shvatiti da se to ne tiče samo nas nego, dapače, i njih. Na razini Hrvatske prikupljeno je 55 tisuća potpisa što je znatno jer smo radili na svim lokalnim razinama, a u našoj županiji smo prikupili 3 300 potpisa, a što me posebno raduje, samo u gradu Dubrovniku smo za tih mjesec dana prikupili 1800 potpisa i to je u odnosu na broj stanovnika u Dubrovniku najveći postotak prikupljenih potpisa od svih gradova u Hrvatskoj. Ono što nama sad slijedi je daljnja borba u Hrvatskom saboru, imamo dva saborska zastupnika, ali imamo i klub od šest saborskih zastupnika i krenut će se u inzistiranje da se udovolji našim zahtjevima kako bi se zaštitila najugroženija kategorija građana, naš zahtjev bit će sad podebljan s 55 tisuća potpisa pa se zaista pitam tko ima pravo ostati na to gluh?

 

Tragedija u Andraševcu aktualizirala je pitanja o sigurnosti u domovima za starije, službene informacije s terena kažu da su dubrovački domovi sigurni, no što kažu iskustva korisnika i njihovih obitelji s kojima ste u kontaktu?

 

Ja bih rekla da već dugo imam negodovanje ljudi na stanje u privatnim domovima, a takav jedan dom imamo na užem dubrovačkom području. Ne tvrdim da je to uvijek sve tako kako ljudi kažu, ali činjenica da vam ljudi na nešto ukazuju je svakako nešto na što se treba reagirati. Međutim, sustav je sasvim krivo postavljen, zato i tvrdimo da dopunsko zdravstveno osiguranje ne smije prijeći u privatne ruke, a isti je slučaj s domovima. Ja naprosto ne mogu vjerovati, koliko god dugo živim, dugo sam u politici, dugo pratim neka događanja, ja stvarno još uvijek ne mogu shvatiti da se dopustilo da u onakvim uvjetima žive ljudi u domu u kojem se sve to događalo, a nadasve da su živjeli u prostorima koji uopće nisu odobreni. Pa, ljudi moji, gdje mi živimo!? Još uvijek ne mogu vjerovati da privatni domovi ne podliježu redovnim kontrolama kao što podliježu državni. Dugo sam radila u školstvu i znam da su nama inspekcije non stop “visile za vratom”, da se mi u školi ne bi ni usudili raditi nešto mimo zakona i standarda jer kad tad će nam doći inspekcija i to će nas koštati. Međutim, privatnicima je očito prostor širok, i to je nenormalno i to se mora mijenjati! Kontrole kod privatnika moraju biti puno veće i puno snažnije i kvalitetnije nego kod državnih. Vjerojatno kod otvaranja zadovolje tu zakonsku formu i – to je to. Ja sam čak čula da oni na svom popisu imaju zaposlenike, ali da tih zaposlenih u tim domovima nema. Javna je tajna da se štićenici zaključavaju, da nemaju dežurstva preko noći, ja ne tvrdim da je to točno, ne želim “bacati ljagu” ni na koga, ali ako vam nekoliko ljudi na to ukaže onda mislim da je dovoljno da se upali crveni alarm.

 

Često posjećujete domove za starije, kako su opremljeni, što nedostaje?

 

Da, često sam u domovima i mogu izraziti svoje divljenje i zadovoljstvo radom ljudi koji tamo rade. Oni zaista nastoje to sve što nemaju nadoknaditi svojim radom i susretljivošću, ali ono što je problem domova to je njihova zastarjelost i zastarjelost opreme i to vam nikakav rad ne može nadomjestiti. U domove se treba ulagati, nije ih dovoljno samo napraviti. Mi u školama mijenjamo klupe nakon nekog vremena, tako se i u domu mora znati koliko može trajati jedan krevet, jedan jogi, jedan drveni pod itd. Standardi trebaju biti rigorozniji i moraju se poštivati. Ali ono što je svijetla točka za Dubrovnik je već rekla bi početak izgradnje doma u Gružu koji će imati manji kapacitet, tridesetak ležajeva i ono na čemu se intenzivno radi je projekt doma ispod bolnice za dvjesto korisnika. Mislim da će tada potrebe za domom u Dubrovniku biti dosta manje.

 

Ovih dana dio umirovljenika dobio je od HZMO-a nove izračune mirovina, radi se o umirovljenicima koji su svoj radni staž ili dio njega proveli u državama bivše Jugoslavije. Smatraju se oštećenima, o čemu se radi?

 

Ugovorom o međudržavnom socijalnom osiguranju koji je sklopljen krajem devedesetih predviđeno da se naprave i revizije mirovina na način da se obračunaju prema udjelu radnog staža u republikama bivše Jugoslavije. Tako su sklopljeni ugovori sa Srbijom i BiH, imam informaciju da su ovi s BiH nešto povoljniji, odnosno staž od 10 godina ostvaren u BiH i isti takav u Srbiji nije isti zbog koeficijenta po kojem se obračunavaju. Mi iz HSU prigovaramo i tražimo da se to izjednači. Hrvatska je bila dužna zatražiti od tih republika bivše Jugoslavije, naći izračune za svakog pojedinog takvog umirovljenika i to je država počela raditi 2004. godine i te prepiske traju već punih 15 godina i sad su konačno počela pristizati ta rješenja, ima ih oko dvije tisuće, koja idu na štetu hrvatskih državljana jer su mirovine tamo znatno manje nego što su kod nas. Ja bih rekla da za to nije kriva  Republika Hrvatska, ali nije nitko, jednostavno je potpisan takav ugovor, takav je kakav je na snazi i on se mora poštivati. Ja sam imala ljude koji su mi dolazili, prigovarali i bojali se da im je netko nešto tu napravio, ali sve je sukladno zakonskoj proceduri, međutim ono što moramo znati je da su hrvatski državljani oštećeni i da oni nisu krivi za to što je u jednom momentu došlo do razdvajanja bivših republika, oni su svoj staž pošteno odradili i ono na čemu ćemo mi inzistirati u Hrvatskom saboru je to da se iznađu dodatni mehanizmi kojim bi se te ljude barem dodatno obeštetilo kroz dodatke na kirovuni koji su proistekli iz ovih ugovora.

 

Međutim ima još jedan problem koji je puno veći, a to su hrvatski državljani koji su prognani. Imamo čovjeka koji je kao prognan liječnik odradio cijeli svoj radni vijek u Srbiji i kad se vratio u svoju matičnu državu Hrvatsku i sada prima toliko malu mirovinu da živi u siromaštvu. Ti su ljudi u još nepovoljnijem položaju od onih koji imaju djelomičan radni staž u zemljama bivše države. Mi moramo zaštititi svoje državljane jer ovo je opasnost od novog siromaštva. Mirovine su ionako bile male, a sad su postale nesnošljive.

 

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Ocijenite članak
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu? Zatvori
Pošalji