Biti ljudi uskrsnuća ne znači biti zakopani u neke religijske običaje nego živjeti u skladu s tim
pretežno oblačno
trenutno vrijeme
DUBROVNIK
15.4°C
Vrijeme za 29.03.2024.
29.03.2024. Danas
Max. 19°C Min. 15°C
Vrijeme za 30.03.2024.
30.03.2024. Sub
Max. 21°C Min. 14°C
Vrijeme za 31.03.2024.
31.03.2024. Ned
Max. 20°C Min. 18°C
Dežurna ljekarna
Dežurna ljekarna
Ljekarna Gruž
CHF
CHF
0,976600
GBP
GBP
0,855100
USD
USD
1,081100
 Biti ljudi uskrsnuća ne znači biti zakopani u neke religijske običaje nego živjeti u skladu s tim
21.04.2019 | Vijesti
RAZGOVOR S BISKUPOM:

Biti ljudi uskrsnuća ne znači biti zakopani u neke religijske običaje nego živjeti u skladu s tim

Autor: Marijana Matulović
Foto: Dubrovačka biskupija
Slavimo otajstvo Isusovog uskrsnuća, otajstvo pobjede života nad smrću

Našem velikom blagdanu Uskrsu prethodi korizma. Možete li nam za početak objasniti njeno značenje?

Korizma je priprema za Uskrs. Traje 40 dana a taj broj je povezuje s određenim značajnim razdoblja iz povijesti spasenja, a osobito s 40 godina putovanja izraelskog naroda kroz pustinju. Ta brojka 40 ima veliko značenje i za nas kršćane pogotovo jer je, kako donose evanđelja, Isus postio 40 dana prije početka javnog djelovanja. Kroz to vrijeme bio je u pustinji kušan, no on je pobijedio kušnje i na taj način se pripremio za onu završnu kušnju, kušnju koju će imati kad mu budu govorili da siđe s križa. On je tada ostao na križu i na taj način nas spasio. To je potvrdio uskrsnućem. Pridružujući se njemu, kroz 40 dana korizme mi se na neki način pripremamo da bismo se lakše oduprijeli različitim kušnjama ali i da bismo kroz njegovu proslavu, proslavu njegovog uskrsnuća, sljedeći njega na križnom putu i uskrsnuli zajedno s njim. Dakle, korizmeno vrijeme je vrijeme osnaživanja, vrijeme pročišćavanja, kako bismo mogli biti dio uskrsnuća, kako bismo postali ljudi uskrsnuća.

Što danas u modernom svijetu znači biti ljudi uskrsnuća?

Na neki način to znači izdizanje iz zemaljskih vrijednosti i sustava te usvajanje Isusovog vrijednosnog sustava. Njegov vrijednosni sustav se vidi u poznatom Govoru na gori odnosno u Blaženstvima. Sve ono što nam je on kroz to rekao - kao i činjenica da je on to što je govorio i živio, i to živio do kraja – kao i samo uskrsnuće potvrđuju da je ono što je govorio imalo smisla. Bog je to potvrdio uskrisivši ga od mrtvih. Biti ljudi uskrsnuća znači usvojiti tu logiku i živjeti u skladu s tom logikom. To, uz ostalo, znači imati ljubav prema svima, uključujući neprijatelje. To je logika pšeničnog zrna koje umire služeći, kao što na Veliki četvrtak imamo obred pranja nogu koji kaže: tko želi biti prvi neka bude posljednji, sluga svima. To je logika Govora na gori, koju je Isus propovijedao, živio i zapravo prvi koji ju je ispunjavao. Biti ljudi uskrsnuća ne znači biti zakopani u neke religijske tradicije i običaje koji nas često sputavaju nego ljudi koji žive u skladu s tim vrijednosnim sustavom. A ne žive u sustavu vlastitog egoizma i vlastitih interesa.

Za nama je Veliki tjedan, to je tjedan u kojem ima jako puno zbivanja, možemo li kratko rekapitulirati od Velike srijede pa do Uskrsa, što se sve događa u tim danima?

Mi ovdje u Dubrovniku zbog specifičnosti biskupije koja je dosta rastegnuta nemamo Misu posvete ulja na Veliki četvrtak nego je slavimo u srijedu navečer. Dakle, počinjemo s tom misom na kojoj posvećujemo ulja kojima ćemo se služiti u liturgiji. Krizmanim uljem koje se posvećuje ove godine pomazat ćemo ruke četvorice novih svećenika u našoj katedrali, a onda i naše krizmanike, mlade koji će se ove godine krizmati. Blagoslivlja se i bolesničko ulje kojim će se
promazivati naši bolesnici u sakramentu bolesničkog pomazanja. Tu je zatim i katekumensko ulje za one koji kao odrasle osobe postaju članovi Crkve. Na toj Misi posvete ulja okupljaju se svi svećenici biskupije i tada obnavljamo svoja svećenička obećanja. To je kao neko resetiranje nakon kojeg nastavljamo opet se iznova truditi na pravi način biti uz Božji narod služeći mu. Svi vjernici su kraljevsko svećenstvo i svi su pozvani na tu misu, pa na njoj uistinu bude mnogo vjernika. Na Veliki četvrtak imamo Misu Večere Gospodnje po svim našim župama na kojoj se na poseban način sjećamo kako je Isus ustanovio euharistiju. Ovdje u našoj katedrali ove godine smo u obredu pranja nogu imali jednu brojnu obitelj. Naime poznato je da je papa Franjo omogućio da se mogu različiti vjernici uključiti u taj obred, pa smo i mi ove godine to napravili. Zatim slijedi Veliki petak koji je specifičan, na koji se spominjemo Gospodinove muke I smrti na križu. Imamo obrede Velikog petka koji su svečani, procesiju koja je jedna od ljepših koju imamo kroz godinu. U njoj po Gradu nosimo moći svetog križa i tako dozvoljavamo Isusu da on i u tim trenucima svoje muke prolazi ulicama našeg grada kao što je prolazio ulicama Jeruzalema. Nadamo se da doista one koji u tome sudjeluju to dotiče i da na neki način sebe prepoznaju među sudionicima puta križa i dobivaju poticaj da budu doista samilosni, milosrdni, puni ljubavi, da služe. Nakon toga na Veliku subotu slijedi Vazmeno bdijenje s blagoslovom ognja, hvalospjevom uskrsnoj svijeći, službom riječi koja je dosta duga ali je puna simbolike. Tu na neki način prijeđemo cijelu povijest spasenja koja nas dovodi na kraju do vrhunca, a to je Isus Krist i njegovo uskrsnuće kao vrhunac povijesti spasenja. Nakon toga slijedi krsna služba u kojoj se mi koji smo kršteni prisjećamo svoga krštenja i danih obećanja. U toj vazmenoj noći se nekada u crkvama krstilo - i danas se može dogoditi krštenje u nekoj župi - ali danas ljudi baš i nisu skloni tome. Nakon toga slijedi svečana euharistija s blagoslovom hrane koji je ljudima važan. To u liturgijskom smislu nema neko bitno značenje, ali je to lijep običaj kojeg treba čuvati, njegovati i prenositi na sljedeće generacije.

Uskrsni običaji razlikuju se od kraja do kraja, vi ste u Dubrovniku već neko vrijeme, koliko ste upoznati s dubrovačkim običajima i koje biste sad istaknuli?

Nisam baš previse upoznat s običajima. Vidim da se pengaju jaja i to je nešto što je specifičnije od mog rodnog kraja. U mom kraju se jaja ne pengaju nego se nakon što su skuhana čiste od ljuske i onda se tako očišćena nose se na blagoslov kako se ne bi bacao niti jedan dio koji je blagoslovljen. Što se tiče drugih običaja, slični su. Ovdje se kaže pinca, kod nas sirnica, a to je u principu isto. Ako me pitate koja je bolja, meni je bolja sirnica iz mog kraja jer sam tad bio dijete, a sve je u djetinjstvu ljepše. Hranu nismo nosili na blagoslov na misu kao ovdje nego je župnik u ranim jutarnjim satima prolazio kroz selo i tako smo čekali taj blagoslov. To su male razlike, ipak je to sve ista kultura.

Svake godine se mijenja datum Uskrsa, o čemu to točno ovisi?

Određivanje datuma Uskrsa povezano je s usklađivanjem solarne i lunarne godine odnosno solarnog sa židovskim lunarnim kalendarom. Isus i njegovi učenici slavili su židovski blagdan Pashu 14. dana mjeseca nisana, sljedećeg je dana Isus položio svoj život za otkup čovječanstva od grijeha te je treći dan nakon toga, u nedjelju, uskrsnuo. Tako je Uskrs povezan sa židovskom Pashom. Onda se datum Uskrsa određuje kao prva nedjelja koja pada nakon 14. dana mladog mjeseca počevši s 21. ožujkom. Ovako određen datum može biti u rasponu između 22. ožujka i 25. travnja, pa je zato Uskrs pomični blagdan. U crkvama koje koriste julijanski kalendar postoji dodatno pravilo da Uskrs mora biti iza Pashe, pa zbog toga datum Uskrs može biti kasnije. Tako da niti sve kršćanske Crkve i zajednice ne slave Uskrs istog dana. Ali je u konačnici važno otajstvo koje slavimo, a to je otajstvo Isusovog uskrsnuća, otajstvo pobjede života nad smrću...

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Ocijenite članak
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu? Zatvori
Pošalji