Povodom Svjetskog dana voda: Vodimo vas trasom 578 godina starog dubrovačkog vodovoda​ (VIDEO)

Zbog svog položaja na bezvodnom terenu, Dubrovnik je od svojih početaka imao izazove s opskrbom vode. Stanovnici su gradili cisterne i bunare za skupljanje kišnice, no to nije bilo dovoljno za rastuće potrebe grada. U ljetnim mjesecima, voda se često dopremala brodovima iz Mlina ili Rijeke dubrovačke. ​

Kako bi trajno riješili problem opskrbe vodom, Veliko vijeće je 2. lipnja 1436. godine donijelo odluku o izgradnji vodovoda koji bi doveo izvorsku vodu iz Šumeta u grad. Za realizaciju ovog projekta angažirani su majstori iz južne Italije, Onofrio de la Cava i Andreucius de Tramonete de Bulbito. Vodovod je pušten u rad 1438. godine, bio je dug 11.700 metara i prolazio je donjim padinama Srđa, kroz područje poznato kao Kono. Ovaj sustav je omogućavao protok od 70 litara vode u sekundi, a nagib od Šumeta do rezervoara Mlini iznosio je 0,6%.

Voda je iz rezervoara Mlini punila veliku cisternu u tvrđavi Minčeta, odakle je prirodnim padom tekla do dvije javne česme unutar gradskih zidina: Velike Onofrijeve česme izgrađene 1440. godine i Male Onofrijeve česme iz 1442. godine. Ovaj sustav je bio pomno održavan, a za njegovo čuvanje bili su zaduženi posebni nadzornici. Kazne za oštećenje ili neovlašteno korištenje vodovoda bile su izuzetno stroge; primjerice, onome tko bi otvorio ili začepio kanal, zbog čega bi se voda razlijevala ili poremetio njezin tok, prijetilo je odsijecanje desne ruke. ​

Stari dubrovački vodovod služio je gradu sve do početka 20. stoljeća, kada je postepeno zamijenjen modernijim sustavima. Danas, dubrovački vodovod obuhvaća 320 km vodovodne mreže, a u njegovom sklopu nalazi se 41 vodosprema, 18 crpnih postaja i 11 hidroforskih postrojenja. Glavni izvor vode za Dubrovnik danas je rijeka Ombla, poznata kao najkraća europska rijeka, čija se voda preko crpne stanice Ombla transportira do grada.